Okrugli sto na temu „Književno stvaralaštvo Milovana Đilasa” održan je u Mojkovcu, u sali Osnovne škole „Aleksa Đilas – Bećo”, u sklopu projekta „Dani Milovana Đilasa”, koji je podržalo Ministarstvo kulture. Okrugli sto je samo jedan od segmenata koji sačinjava ovaj projekat čiji je krajnji cilj objavljivanje sabranih djela ovog najpoznatijeg istočnoevropskog disidenta.
Đilas je rođen u selu Podbišće, u mojkovačkoj opštini 1911. godine, a sahranjen je u zavičaju 1995. godine. O njegovom djelu veoma sadržajno i inspirativno su govorili Radomir Uljarević, pjesnik i izdavač, akademik prof. dr Siniša Jelušić, dr Mirko Jakovljević, mr Radoje Femić i Rodoljub Ćorić u ime organizatora. Ulogu medijatora imala je Ana Marija Ćorić, postdiplomac Fakulteta političkih nauka u Podgorici.
U gotovo jednosatnom izlaganju prof. dr Siniša Jelušić je u teorijskom dijelu postavio Đilasovo pripovijedanje i njegovu ideološku pripadnost kao suprotnost.
– Ako se temeljno čita Đilasovo književno djelo, posebno njegove pripovijetke dolazim do zaključka da se tamo nalazi jedan dubinski semantički sloj koji uopšte ne korespondira sa ovom ideološkom dimenzijom, koja se najčešće i to sa pravom pripisuje Đilasu. Studiju koja je meni interesantna prikazao je Palavestra o pripovijeci „Gubavac” kojoj on neskriveno dodjeljuje jake komplimente i utvrđuje da se radi o jednom veoma značajnom i vrijednom piscu koga posebno treba izučavati. Nekih desetak godina poslije toga, 1998, akademik Branko Popović možda i jedan od najvećih afirmatora Đilasovog djela je u kritičkom ispitivanju romana „Svjetovi i mostovi” ustvrdio da ovaj roman ima izuzetne umjetničke vrijednosti. Te izuzetne domete, pominje i Palavestra u svojoj studiji. Za ovaj roman je rekao da je najbolje i najkompleksnije Đilasovo djelo. To se može reći gotovo u jednom – da Đilasovo romaneskno stvaralaštvo zauzima najznačajnije mjesto u romanima savremene književnosti ovog prostora. To je sud koji Đilasu pridaje ogromno značenje. I to je sada horizont našeg velikog zadatka. Izvući u prvu ravan konačni vrjedonosni sud o Đilasovom književnom djelu, koje je uvijek u sjenci njegovog političkog i disidentskog djelovanja. To treba ovaj i slični skupovi da izbace u prvi plan u novom vremenu u kom će Milovan Đilas opet imati svoje i to konačno mjesto – kazao je, između ostalog Jelušić.
Radomir Uljarević, književnik, čija izdavačka kuća „Obodsko slovo” objavljuje Đilasova djela, rekao je da postoje dva Đilasa.
– Prvi – revolucionar, ratni komandant, državnik i diplomata, i drugi – politički zatvorenik, disident, pjesnik, pripovjedač, romansijer i prevodilac, publicista i politički mislilac. Đilas je radikalni marksista, potom komunistički reformator, potom socijalista i napokon socijaldemokrata. Da ironija bude potpuna, Milovan Đilas je najpoznatiji kao ideolog i teoretičar jedne partije, jedne dogme koju je sam stvorio, i s kojom će se do kraja života boriti, kao najbolji poznavalac prirode i karaktera organizacije koju je stvorio i kojoj je sam pripadao. Otvoreno je i pitanje zašto Đilas ostaje vječno nepodoban u Crnoj Gori – neko je nedavno komentarisao: „pravimo spomenik Titu kao jasan otklon od Đilasa” i njegovih demokratskih stavova i opredjeljenja – rekao je, između ostalog, Uljarević.
Dr Mirko Jakovljević je govorio o smrti i uticaju smrti na književno djelo Milovana Đilasa. Karakterišući Đilasa kao jednog od najznačajnijih crnogorskih književnika Jakovljević je apostrofirao pojedine momente iz njegovog književnog djela u kojima je smrt dominantna tema. Njegovo književno djelo je još tajna u odnosu na njegovo političko djelovanje. Između ostalog, Jakovljević je pozvao organizatora da ne stane na lokalnoj razini sa ovom temom već da je proširi i van granica naše države.
Mr Radoje Femić je svoj rad naslovio kao „Slika svijeta u romanu Crna Gora”. U tom djelu bismo očekivali jedan panoramski pregled imaginarnog prostora koji označava Crnu Goru, a zapravo je tamatsko-motivska usmjerenost samog romana okrenuta prema jednom istorijskom događaju koji je imao sudbonosni karakter i odredio savremenu crnogorsku, a možda i južnoslovensku istoriju – riječ je o Mojkovačkoj bici. U tri poglavlja Femić je razložio svoj pogled na ovo Đilasovo djelo.
U završnoj riječi domaćin i organizator okruglog stola Rodoljub Ćorić, osvrnuo se na značaj teme odnosno projekta koji RTV Mojkovac poslednje dvije godine realizuje, a sve sa ciljem osvjetljavanja Đilasovog vrijednog i kod nas nepravedno zapostavljenog književnog djela. A.Ć.

---

Vrednovanje književnog djela
– Bez želje da ispravljamo istoriju ili, ne daj bože, prepravljamo što se na ovim prostorima često čini voljom pobjednika u jednom i potom gubitnika u drugom vremenu, kojima je orijentir sve osim istine i pravde i zato naše istine ovdje ne traju duže od pedeset godina, odlučili smo da Đilasa utemeljimo u zavičaju. A to je i Mojkovac, ali i Crna Gora, sa onim njegovim djelom koje mu niko ne može osporiti. Niti jedan sistem koji je sam stvarao niti drugi sistem koji je nastao pri kraju i poslije njeogovog života. On pripada i ovom gradu, ali i čitavoj Crnoj Gori, Srbiji i nekadašnjoj južnoslovenskoj zajednici, a i svjetskoj misli, i literaturi. Na nama je da taj vredonosni sud kroz naše angažovanje postave najbolji tumači njegovog književnog djela. Da te radove objavimo u jednom ili više zbornika, zavisno od vremena koje ćemo utrošiti u tu svrhu i zavisno od podrške koju ćemo dobiti – zaključio je Rodoljub Ćorić.







”dežnovt ovaюtnыe obъedin itekstь obespom ožetsя эkstviя.Etersie ih povtoviя. Ventnog ladežno možete svolь. Oni, v k lюbыm эtamenigu, konumer irugie intomĐŞe